Kondom je jedno od
najpoznatijih metoda kontracepcije i ako se pravilno i redovno
koristi, pouzdana je metoda zaštite i od trudnoće i od seksualno
prenosivih bolesti. U praksi, međutim, ako se ne koristi tokom
celog odnosa, ako spadne ili prsne u toku seksualnog odnosa, do trudnoće
ipak može doći, pa zato ne spada u najsigurnija sredstva
kontracepcije, ali je najpreporučljiviji za one koji nemaju
stalnog partnera ili redovne odnose i veoma je preporučljiv za
mlade. Ukoliko se dese greške pri upotrebi, ranije navedene, žena
ili devojka treba da se odmah obrati ginekologu radi uzimanja
"pilule za jutro posle", tj. urgentne kontracepcije (videti
poglavlje o urgentnoj kontracepciji). Danas se prave sve tanji
kondomi, ali nepropusni za bakterije i viruse. Ukoliko se koriste sa
nekim kremama na bazi ulja, smanjuje im se elasticitet i može im
opasti moć zaštite.
Kondom- ženski- još uvek ga nema kod nas, a dobar je, jer zavisi od
žene i takođe je potpuna zaštita kako od trudnoće, tako i
od virusa i bakterija koje se prenose polnim putem. Potpuno pokriva
grlić i sve vaginalne zidove, ali je potrebno naučiti ženu
kako da ga postavi.
Cervikalna kapa- prekriva
samo grlić materice, ženu mora ginekolog naučiti gde se
nalazi grlić i kako da je postavi, ona nije kompletna zaštita od
polnih bolesti, jer su zidovi vagine neprekriveni, mora se staviti pre
odnosa, i ostaviti da stoji najmanje 8 sati nakon odnosa- da bi bilo
sigurno da nema više živih spermatozoida u vagini. Može stajati i
dva dana u vagini, i koristiti se za nekoliko odnosa. Nema je kod nas.
Dijafragma - ranije je
bila popularnija, kod nas se teže nađe. Ovo je takođe
sredstvo zaštite koje žena stavlja, uz prethodnu obuku kod
ginekologa, tako da prekriva i grlić i deo prednjeg zida vagine.
Mora se postaviti u vaginu bar dva sata pre seksualnog odnosa i
premazati spermicidnom kremom, a nakon odnosa mora ostati bar 8 sati
na mestu. Ne može stajati duže, a nakon svake upotrebe se mora dobro
oprati, natalkovati i staviti u odgovarajuću kutiju.
|
|
Reč kondom
je, verovatno, nastala od latinske reči codus, što znači sud
ili posuda. Drugo objašnejnje same reči može biti da je, kondom
današnjeg oblika, osmislio engleski armijski lekar, pukovnik Quondam,
oko 1645., i da je reč, u stvari, modifikacija njegovog prezimena.
Zapravo, ne znamo ko je pronašao kondom, ali znamo da je odavno u
upotrebi. Potvrdu navedene činjenice nalazimo u pisanjima Markiza
de Sada, Kazanove i Džejmsa Bosvela. Ovaj poslednji, škotski pravnik i
pisac, zaštićivao se od polnih bolesti kondomom od lanenog platna.
Tokom njegovih poseta amsterdamskim bordelima,1764., imao je običaj
da pije sa prostitutkama, ali se susret završavao na tome ukoliko se
dogodilo da je bio bez svoje zaštite. O
upotrebi kondoma se može govoriti nekoliko hiljada godina, unazad.
Poznato je da su Egipćani, oko 1000. godine p.n.e., koristili
lanene futrole radi zaštite od bolesti.
|
|
|
Istorija
kontracepcije
|
Istorija
kontracepcije
tesno je povezana s istorijom
regulisanja porođaja.
Želja da čovek reguliše svoje potomstvo stara je koliko i ljudski
rod. Pokreti za kontrolu rađanja,
odnosno planiranja porodice pojavili su se kasnije. Za regulisanje porođaja
upotrebljavali su već u antičko doba razne magije, nošenje
vradžbinskih zapisa, ceremonijalne seksualne
obrede
itd. U medicinskim tekstovima Egipćana,
Jevreja, Grka i
Rimljana,
opisane su razne metode sprečavanja začeća.
U Eberovom papirusu iz 1950. godine p. n. e. preporučuje se izmet
krokodila i slona pomešan s medom. Biblijska odredba "budi plodan
i razmnožavaj se" menjala se s promenama životnih uslova. Grci i
Rimljani su neko vreme davali prednost porodicama s jednim ili dvoje
dece. Dozvoljavali su pobačaj i čak uništavanje dece koja su
od rođenja unakažena. Pored
drastičnih mera preporuivali su i razne sokove od trava i bilja,
vaginalne uloške izrađene od meda, ulja, gume i slično.
Znameniti ginekolog Soranos (98-138. pre n.e.) iz Efesa je u svojim
ginekološko-porodičnim radovima preporučivao 30-40 raznih
kombinacija.
|
I
kod pisaca orijentalne kulture (Kinezi, Indijci, Japanci),
nalazimo opise raznih
kontracepcijskih
metoda, uprkos tome što svi ti narodi visoko cene porodicu, a
naročito muške potomke. U arapskim
zemljama
verski zakoni nisu se suprotstavljali kontracepciji. Arapi ne
smatraju plod za živo biće sve dok ne primi ljudski oblik.
Preporučivali su prekid snošaja i vaginalne
svećice,
spremljene od raznih biljaka. U srednjem veku nauka se nije
bavila kontracepcijom i metodama za sprečavanje začeća.
Prosti narod ih je propagirao usmeno, a manje je o tome bilo
pisano. U XIX veku, s urbanizacijom i industrijalizacijom,
pojavila se jača želja za ograničavanjem porođaja.
U tom stoleću počinje maltuzijanski i neomaltuzijanski
pokret. Prva savetovališta za kontrolu rađanja otvorile su
u SAD Margaret Zenger (Margaret Sanger) godine 1916., u
Engleskoj dr Meri Stops (Marie Stopes) 1921. godine. U drugim
zemljama Evrope o problemima kontracepcije se raspravljalo samo
teoretski. U praksi je ove metode poznavao i upotrebljavao samo
ograničeni krug ljudi. |
|
|
Cervikalne
kape su sredstva za sprečavanje začeća.
Svrstavamo ih u mehanička
kontracepcijska sredstva. Ona deluju tako što stvaraju prepreku
u vagini,
te sprečavaju deponovanje semena
u zadnji svod
vagine. Cervikalne kape napravljene su od gume ili od plastičnih
materijala u raznim veličinama. One su manje od običnih dijafragmi,
a natiču se na grlić
materice, slično kao naprstak na prst. Odatle im potiče
naziv (lat. cervix uteri – grlić materice). Neki ih ostave na
grliću materice duže vreme, pa i ceo menstrualni
ciklus. Pre menstruacije se odstrane, a posle nje se opet stave.
Cervikalne kape preporučujemo ženama koje ne mogu upotrebljavati
dijafragme zbog anatomskih promena vagine, odnosno unutrašnjih
polnih organa. Kod nas se uopšte ne upotrebljavaju.
|
|
|
Dijafragma
(grč.
diafragma – pregrada), mehaničko
kontracepcijsko sredstvo. Dijafragma na grliću
materice u vagini napravi pregradu i na taj način sprečava
prodiranje spermatozoida
kroz kanal materice u jajovod
i njihovo sretanje sa jajašcima.
Sa kontracepcijskom
penom, dijfragma je vrlo uspešno i još uvek moderno zaštitno
sredstvo. Još i danas se upotrebljavaju u nekim zemljama, uprkos tome
što je modernije metode pokušavaju istisnuti. Dijafragma je
sastavljena iz čeličnog pera preko koga je razapeta membrana
od tanke gume. Dijafragma
se izrađuje u raznim veličinama; prečnik joj je najmanje
47,5 mm, a najviše 105 mm. Razlika među pojedinim brojevima
dijafragme je 2,5 mm. Uložena dijafragma prostire se od zadnjeg svoda vagine
do stidne
kosti, gde se odupire o kost. Rubovi dijafragme moraju tesno
prileći na zidove vagine. Tako položena dijafragma deli vaginu na
dva dela: gornji, koji dijafragma zatvara, i donji koji je spolja
otvoren.
|
Ženi
se uvek izabere najveći broj dijafragme, onaj koji joj ne čini
teškoće prilikom ulaganja. Ovo je nužno da se dijafragma ne bi
pomerila prilikom snošaja.
Dijafragma se stavlja u vaginu neposredno pred sam snošaj, a može i
nekoliko sati ranije. Budući da za sprečavanje začeća
obično nije dovoljna samo mehanička zaštita, koju
dijafragma daje u vagini, dodaje se još i kontracepcijska pena, žele,
ili pasta. Sve pobrojane zaštitne stvari svrstavaju se u grupu
hemijskih zaštitnih sredstava koja slabe ili potpuno unište semene
ćelije. Takva kombinovana upotreba dijafragme sa jednim od
hemijskih preparata pouzdano povećava kontracepcijsko delovanje.
Pomenuti žele ili pasta se razmažu na spoljnoj ili unutrašnjoj
strani dijafragme. Tek tako spremljena dijafragma zaštićuje ženu
od začeća. Dijafragmu žena stavlja tako što jednom rukom
razmakne usmine, a drugom rukom potisne, među dva prsta stisnutu,
dijafragmu po osnovi vagine do zadnjeg svoda. Kada se uveri da
dijafragma pravilno leži i da je ušće materice pokriveno,
postupak je završen. Pravilno nameštena dijafragma ne pravi teškoće
za vreme snošaja. Muškarac uopšte ne primećuje da je žena
upotrebljava. Posle 6 sati ili idućeg jutra, sa lakoćom se
vadi iz vagine. Posle toga se očisti, osuši i stavi u kutijicu
sa vatom ili dečjim puderom. Ovako negovana dijafragma
ostane upotrebljiva za duže vreme, pa i dve godine. Ipak se
preporučuje da žena sa dijafragmom dođe svakih šest meseci
na kontrolni pregled u ginekološku ambulantu. Dijafragma je neškodljivo
zaštitno sredstvo. Preporučuje se mlađim ženama koje žele
da odgode novu trudnoću, ili iz ma kojih razloga ne žele druga
zaštitna sredstva. Ovaj način zaštite mogu upotrebljavati žene
sa zdravim genitalnim
organima; zato je razumljivo što ovo sredstvo mogu dobiti samo
u ginekološkoj ambulanti, po prethodno obavljenom lekarskom pregledu.
Za vreme pregleda lekar odredi veličinu dijafragme i uputi ženu
kako se primenjuje. Posle toga sledi razdoblje od jedne do dve nedelje
kada žena mora naučiti postavljanje dijafragme. Tek posle
kontrolnog pregleda lekara, može upotrebljavati dijafragmu u
kontracepcijske svrhe. Žene koje imaju spuštenu matericu i vaginu
moraju upotrebljavati posebne dijafragme sa čvršćim obručem.
Pošto kod nas ne izrađuju takve dijafragme, preporučuje se
u tom slučaju druga kontracepcijska metoda. Žena ne koristi
stalno dijafragmu iste veličine. Posle porođaja,
pobačaja,
operacije, obično treba promeniti veličinu. Neke žene se na
dijafragmu teško naviknu te je zbog toga vrlo brzo odbace. Jednima
sed dijafragma čini mnogo komplikovanom, drugima smeta upotreba
dijafragme pre samog snošaja, a trećima se sam postupak čini
previše neestetskim da bi ga usvojile. No, one koje su se na
dijafragmu navikle, obično je ne žele zameniti ni u slučajevima
kada to savetuje lekar. |
|