Ordinacija
Home
Navigacija
E-mail
RANA DIJAGNOSTIKA - USPESNA TERAPIJA
KONTRACEPCIJA
POLNE BOLESTI 
LASERSKA HIRURGIJA U GINEKOLOGIJI
LABORATORIJSKE ANALIZE
ULTRAZVUK
SAVETI LEKARA
 

:: ETERNA :: Bulevar Kralja Aleksandra 250/V/sprat II   

 

Podaci dostupni na prezentaciji ne mogu, niti teže za tim da budu zamena za lekarski pregled.  Brigu za vlastito zdravlje uvek poverite vašem lekaru.Ova internet prezentacija ce pokusati da citaoce podseti o nekim zlatnim pravilima prevencije polnog zdravlja jer i dalje vazi osnovno pravilo da je bolje spreciti nego leciti.

Pretraga:

"E T E R N A " je pocela  sa radom 03.04.1995. godine. Od pocetka je stavljen akcenat na preventivu i rano otkrivanje oboljenja od posebnog medicinskog znacaja, kao sto su maligne i hronicne nezarazne bolesti


Ginekološka ordinacija: tel (+381 11)  2424 461,  064/ 140 39 25
 


Penis:


 
opsti
 

Penis je muški organ za mokrenje i snošaj. Valjkastog je oblika i svojom osnovom pričvršććen za prednju i bočne strane stidnog luka. Mokraćni kanal, cev za prolazak mokraće ili sperme, okružen je naročitim tkivom i završava se spoljašnjim zadebljanjem koje se zove glavić (glans). Počiva povrh dva cevasta i saću podobna područja erektilnog tkiva. Glavić na vrhu penisa je posebno osetljiv i, kod neobrezanog muškarca, pokriven zaštitnom udnom navlakom.


 
anamneza

Penis: 


Funkcionisanje penisa kao polnog organa - krv proširi erektilno tkivo, od čega penis postaje prav i tvrd. Krv ne može da se odlije kroz vene, jer su ih naročiti mišići privremeno zatvorili. Fizičkom ili psihološkom polnom stimulacijom nastaje erekcija i omogućuje muškarcu da tokom snošaja nadignuti penis uvuče u ženinu vaginu. U fazi najvećeg polnog uzbuđenja (orgazam) sperma se izbacuje u vaginu. 


Penis: 


 

 

Erekcija prestaje kad se vene otvore tako da krv može da teče natrag u opšti telesni krvotok. Zapaljenje glavića (balanitis) može prouzrokovati sužavanje udne navlake (fimozu) ili stezanje pri njenom povlačenju unatrag (parafimoza). 

Venerične bolesti, kao što je sifilitični Venerične bolesti, kao što je sifilitični čankir ili meki šankr, stvaraju grizlice ili izazivaju zapaljenje mokraćnog kanala (uretritis). Na koži penisa se mogu obrazovati male ciste (seboreične ciste), a ponekad se javlja i rak. U retkim prilikama, erekcije mogu biti produžene i bolne (prijapizam). Rak penisa se najčešće javlja kod starijih muškaraca koji nisu obrezani, a čiji je nizak standard lične higijene prouzrokovao višekratne blage napade balanitisa. Mala grizlica koja lako prokrvari prvi je znak da može biti u pitanju rak. Rak penisa se leči ili amputacijom kraja penisa ili radioterapijom.

Falos, falus,(grč. falos), muški polni ud u ukrućenom stanju. U mnogim starim religijama Egipta, Fenikije, Grčke, Rima, itd. falos je bio najpre simbol opšte plodnosti prirode. Zato su lik falosa, odnosno znatno povećan, primenjivali na verskim svečanostima koje su slavili u čast božanstva plodnosti. Kasnije je falos postao simbol muške polne snage, a onda i muškarčeve nadmoći nad ženom. S tim u vezi pojavio se u mnogim starim civilizacijama kult falosa. On je bio rasprostranjem u mnogim zemljama Bliskog istoka i Dalekog istoka, npr. U Fenikiji, Asiriji, Indiji, Japanu i drugde. Njegovi ostaci susreću se ponegde još i danas.




Erekcija

Erekcija je, kod muškaraca posle puberteta, stanje uvećanosti i krutosti polnoga uda, usled polnog nadražaja, fizičkog ili mentalnog. Krv koja dotiče u ud ne može da se vraća iz njega, zahvaljujući kontrakciji naročitih mišića oko vena. Sunđerasto tkivo uda otiče i tako uspravlja ud, što je preduslov za polni odnos (snošaj). Nemogućnost erekcije uda jeste jedan tip impotencije, koja može biti posledica oštećenja uda, povrede živaca koji opslužuju udne vene, upotrebe izvesnih lekova, ili psiholoških činilaca. Erekcija (lat. erigere – uspraviti), podizanje, ukrućenje i povećanje muškarčevog polnog uda u toku seksualnog uzbuđenja. Erekcija je posledica navale krvi u šupljikava tela penisa.




Erekcija

To nastaje zbog proširenja krvnih žila koje snabdevaju penis krvlju. Takva reakcija krvotoka nastupa pod uticajem polnih nadražaja koje prima veliki mozak. Oni se prenose na niže delove centralnog nervnog sistema, sve do centra u najnižim delovima leđne moždine. Odatle polaze periferni živci koji upravljaju funkcijama genitalnih organa. Erekcija može nastupiti jednako u budnom stanju kao i u snu, jer za nju nisu uvek potrebni spoljni nadražaji. Ona se može pojaviti i zbog seksualnih želja, fantazija, predstava i drugih sadržaja erotske prirode koje čovek nosi u svojoj psihi. Erekcija nastaje i kod lokalnog nadraživanja genitalnih organa, naročito vrha penisa. To je sasvim automatska funkcija ljudskog organizma, na koju ne možemo svesno uticati. Njen je zadatak da muškarcu omogući obavljanje snošaja.

Svako svesno naprezanje da se izazove erekcija kad ona ne nastupa sama po sebi, obično ima suprotan učinak; tada je njeno nastupanje otežano. Postoje velike individualne razlike u tome kako često se pojavljuje erekcija, koliko je snažna i kako dugo traje. Ona se povremeno pojavljuje još u detinjstvu, no mnogo češća postaje u pubertetu. Najčešće se javlja i nastupa s najvećom snagom pred kraj adolescencije, tj. oko 20. godine. Posle toga može se u toku niza godina očekivati podjednaka snaga erekcije, a onda počne postepeno da opada. Erekcija zavisi i od opšte fizičke i psihičke kondicije muškarca. Kod telesno zdravih ljudi, kao i kod psihički uravnoteženih ličnosti, obično se pojavljuje češća i jača erekcija nego kod bolešljivih i emocionalno neuravnoteženih osoba. Razne osećajne smetnje, opšta nesigurnost, plašljivost i slabo samopouzdanje mogu zakočiti automatizam erekcije; to naročito čine razne bojazni i druge emocionalne kočnice na polnom području. Pojava erekcije zavisi i od seksualne usmerenosti pojedinog muškarca. Ako je reč o samotnoj, u sebe zatvorenoj ličnosti, erekcija će biti snažna samo kad se ta osoba podaje seksualnom maštanju ili kad nadražuje samu sebe. Kad je u pitanju čovek koji ima velike teškoće u stvaranju kontakta s drugim ljudima, može se očekivati srazmerno slaba erekcija kad taj čovek stupi u prisan dodir sa osobom drugog pola. Naprotiv, kod izrazito ekstravertiranih ličnosti, koje lako stvaraju socijalni kontakt, najsnažnija erekcija obično nastupa kad polni nadražaj potiče od druge osobe. Za homoseksualno orijentisane ljude je tipično da dobijaju erekciju kad su u kontaktu s ljudima istog pola; erekcije su mnogo slabije ili nikakve u dodiru takvog čoveka s osobom drugog pola. Obratno će biti reagovanje ljudi koji su potpuno orijentisani na suprotni pol. Kvalitet erekcije umonogome zavisi od snage seksualnog nadražaja, odnosno od toga koliko je taj nadražaj zanimljiv pojedinom muškarcu. Jačina erekcije zavisi i od osobe od koje potiče polni nadražaj. Zato isti muškarac u različitim polnim vezama pokazuje i različit kvalitet erekcije. Sve su to razlozi što se za učestalost i snagu erekcije ne može odrediti nikakva norma. Erekcija se javlja i kod žena. Kad su polno uzbuđene, nastaje u njihovoj dražici isti proces kao i u muškom udu. No, dražica je sitan organ, pa se ženina erekcija obično ne zapaža niti je žena svesna da je ona nastupila. Erekcija klitorisa omogućava tom organu prisniji dodir s muškim organom u toku snošaja. Inače su uslovi erekcije kod žena analogni onima kod muškaraca.




Potencija  

(lat. potentia - sposobnost), muškarčeva sposobnost za snošaj. Sastoji se od više elemenata. Da bi muškarac mogao izvršiti snošaj, mora kod njega najpre nastupiti erekcija. Ona mora trajati dovoljno dugo da bi muškarac obavljajući snošaj i sebe i svoju partnerku doveo do punog seksualnog zadovoljenja. Na kraju mora nastupiti prosipanje semena (ejakulacija) s osećajem vrhunskog polnog užitka (orgazam). U medicinskoj literaturi deli se muška potencija na dva pojma: u opisanu sposobnost za polni odnos (lat. potentia coeundi) i sposobnost za oplodnju (lat. potentia generandi).




Potencija 

Ali u svakodnevnom govoru pod pojmom potencija smatra se samo sposobnost za obavljanje snošaja. Drugi oblik potencije prikladnije je nazvati plodnošću. Muškarčeva plodnost zavisi od niza različitih faktora, pa u tome ljudi pokazuju velike individualne razlike. Kod istog čoveka potencija se menja u toku njegovog života. Ona nije samo izraz bioloških svojstava pojedinca nego je odraz čitave njegove ličnosti. Osim toga potencija ne zavisi samo od svojstava čoveka koji je ispoljava već mnogo i od njegovog seksualnog partnera. Zato je potencija više funkcija određene polne veze nego pojedinog partnera u njoj. Isti čovek može u isto životno doba i s različitim partnerima pokazivati različitu potenciju.

Isto tako se potencija može menjati u toku iste polne veze, uporedo s promenama u celokupnom odnosu među partnerima. Zato pitanje muškarčeve potencije treba uvek rešavati iz aspekta određenog odnosa dvoje ljudi, a ne samo s gledišta individualnih osobina pojedinog čoveka. Potencija zavisi pre svega od jačine polnog nagona. Zatim, od opšte fizičke i psihičke kondicije pojedinca, njegovog zdravstvenog stanja i stupnja odmorenosti, odnosno telesne i duševne iscrpljenosti. Na potenciju naročito utiče psihički život čoveka. Na nju deluje trenutno raspoloženje, kao i emocionalni sadržaji koji nekoga momentalno zaokupljaju. Još je značajnija celokupna struktura ličnosti. Potencija uveliko zavisi od stava pojedinca prema polnosti: je li prirodan i realan ili je opterećen predrasudama i bojaznima. Tu deluje i nečiji odnos prema drugom polu. Pozitivna osećajna usmerenost i prilagodljivost pojačavaju potenciju, a emocionalna zakočenost i preterana egocentričnost je smanjuju. Važan je i stav pojedinca prema sopstvenoj polnoj ulozi. Seksualna sigurnosti i opšta psihička sređenost pojačavaju potenciju, a nedostatak samopouzdanja i emocionalni konflikti u čoveku je koče. Potencija mnogo zavisi i od osećajne prisnosti među partnerima i njihove uzajamne seksualne privlačnosti. Tu deluje i reagovanje jednog partnera na potenciju drugog. Njegova taktičnost, nežnost, i pokazivanje zadovoljstva pojačavaju partnerovu potenciju, dok je negativne emocionalne reakcije oštećuju.

 

Smegma

Smegma je gusta, masna izlučevina koju stvaraju lojne žlezde ispod navlake penisa. Smatra se da je kod neobrezanih muškaraca, ukoliko ne održavaju čistoću glansa (vrha penisa), smegma činilac raka penisa. Luči se iz žlezda lojnica u koži muškog polnog organa. Smegma se izlučuje i oko dražice, odnosno malih usmina, na ženskom polnom organu. Smegma ima karakterističan miris, naročito kod muškaraca. On ponekad deluje kao seksualni nadražaj.



Balanopostitis

 

Balanopostitis. Upala glansa (glavića) penisa i okolne kože. Upalu najčešće izazivaju gljivice ili bakterije ispod prekrivajuće kožice neobrezanog penisa. Upala izaziva bol, svrab, crvenilo i oteklinu, a na kraju  može dovesti do sužavanja (strikture) mokraćne cevi (uretre).
Muškarci koji boluju od balanopostitisa mogu kasnije dobiti fimozu, parafimozu i sl.



Balanitis xerotica obliterans


Hronična upala glavića penisa koja prouzrokuje nastanak otvrdnuća i belkastog područja pri vrhu penisa. Uzrok najčešće nije poznat, ali bolest može nastati i kao rezultat alergijske reakcije ili infekcije. Otvor mokraćne cevi okružen je otvrdnućem sa strane belkaste kože, što na kraju može dovesti do problema izlaska mokraće ili sperme. Antibiotska terapija često dovodi do izlečenja, ali je posle toga uglavnom potrebna hirurška rekonstrukcija vrha mokraćne cevi.

 



Fimoza:


Fimoza.stegnutost kože koja se nalazi oko glavića penisa. Fimoza je sasvim prirodna pojava kod novorođenčadi i male dece, i do puberteta najčešće nestane bez lečenja. Kod odraslih, fimoza je povezana sa raznim upalnim stanjima. U oba slučaja, kao posledica fimoze nastupaju problemi mokrenja i polne aktivnosti zbog nemogućnosti spuštanja kožice. Najčešće se fimoza liječi hirurškim tretmanom. Parafimoza . Kod parafimoze spuštena kožica se ne može vratiti nazad preko glavića penisa. Rešenje je također cirkumcizija. Eritroplazija (tzv. Queyratova eritroplazija) penisa . To je prisustvo crvenkastog, baršunastog područja na koži penisa, najčešće kod podnožja ili na vrhu glavića penisa. Najčešće je prisutna kod neobrezanih muškaraca. Ukoliko se ne leči, eritroplazija može postati tumorska.

Obrezivanje . Obrezivanje je delimično ili potpuno hirurško odstranjivanje udne navlake (prepucijuma) s polnog uda (penisa). U ranom detinjstvu ono se obično obavlja iz društvenih ili kulturnih razloga; kasnije u životu je ređe, i obično se preduzima iz medicinskih potreba. Uobičajena su dva metoda obrezivanja: (1) naročito oblikovani komad plastike stavlja se na kraj (glans ili glavić) polnog uda, koža se preko njega navlači i zašiva, pa onda odseca; (2) koža se pažljivo povlači napred, odseca i zašiva. Anestezija se ne upotrebljava kod novorođenčadi, ali se daje starijoj deci i odraslima. Greške u operaciji obrezivanja su vrlo retke, ali se mogu desiti: da se odseče premalo kože, ili previše, zajedno s delom glansa. Mogućno je oštećenje mokraćnog kanala, a može da dođe i do ozbiljnog krvarenja. Medicinski razlozi za obrezivanje su različiti. U nekim retkim slučajevima, koža je neuobičajeno duga, a izlaz neobično uzan od rođenja (fimoza). Ili se glavić, u navlaci, može inficirati bakterijama, ili od ojeda. Usled toga koža postaje neravna i nenormalno zahtegnuta. Ponekad koža ostaje zaglavljena gore, iznad glansa (parafimoza). Svi ovi poremećaji mogu se ispraviti obrezivanjem. Društveni razlozi za obrezivanje menjaju se od jedne do druge kulture. Obrezivanje često čini sastavni deo nekog verskog obreda ili obreda posvećivanja u zrelost. Nije retko da ono bude poželjno zato što je u porodičnoj tradiciji ili što je većina dečaka u susedstvu obrezana. Otvaranje rana (ulceracije) glavića češće su kod obrezanih nego kod onih koji imaju udnu navlaku. Ima nekih dokaza, mada ne sasvim potvrđenih, da je rak polnog uda češći kod neobrezanih i da obrezivanje smanjuje učestanost raka grlića materice kod muškarčeve polne partnerke. Cirkumcizija je operativni zahvat na muškom polnom udu kojim se delimično ili potpuno odstranjuje prepucijuma. Obrezivanje je prastari običaj kod mnogih azijskih i afričkih naroda. Tako je na egipatskim mumijama dokazano da se obrezivanje obavljalo već 16 vekova pre n.e. Kod mnogih naroda postalo je s vremenom verski propis. Tako su Izraelci obrezivali već novorođenčad. Ortodoksni Jevreji čine to još i danas. Obrezivanje postoji i kod mnogih afričkih plemena, te kod primitivnih naroda i na ostalim kontinentima (Australija, Južna Amerika, Azija). Tamo se dečaci obrezuju u toku puberteta. Islam takođe određuje da Muhamedovi sledbenici budu obrezani. Stvarni uzroci obrezivanja nisu još sasvim objašnjeni. Stari grčki istoričar Herodot (V vek pre n.e.) kaže da su Egipćani obrezivali svoju mušku decu iz zdravstvenih razloga. Činjenica je da se kod ljudi koji ne održavaju u dovoljnoj meri čistoću svog tela ispod prepucijuma nagomilava smegma. Ona se u toploj klimi ubrzo raspada u kisele spojeve, koji draže kožu i sluznicu polnog uda. Tada mogu na njemu izazvati razne upale. Možda je to jedan od razloga koji je naveo stare narode na obrezivanje muškaraca. No, činjenica što se obrezivanje često obavlja tek u pubertetu navodi na misao da je ono ritual kojim se želi naglasiti važnost sazrevanja mladića za polne funkcije, a naročito za sposobnost da postane ocem. Neki autori misle da je obrezivanje ostatak magičnog načina mišljenja, kad je čovek bio uveren da mora neprestano činiti sebi sklonima razna božanstva. Bio je uveren da ta božanstva kojima je personifikovao prirodne sile može najviše odobrovoljiti ako im povremeno žrtvuje neko ljudsko biće. Poznato je da je u mnogim verskim obredima raznih religija s vremenom usvojeno načelo "pars pro toto" (lat. deo umesto celine). Čini se da je i obrezivanje izraz tog principa. Na taj način žrtvuje se bogovima umesto čitavog čoveka samo deo onog njegovog organa koji ljudi smatraju najvrednijim. To je muški polni organ. Analogno obrezivanju muškog polnog uda postoji i obrezivanje ženskih genitalija. Ono je takođe opisano već kod starih Egipćana. Danas još postoji kod nekih arapskih naroda i crnačkih plemena naročito u Sudanu, Etiopiji, na Malaji i drugde. Žensko obrezivanje bilo je uvek manje prošireno nego obrezivanje muškaraca. Ponekad se obavlja u najranijem detinjstvu, a češće u toku puberteta. Obrezivanje devojčice sastoji se u tome da joj se odstrani glavić klitorisa. Ponekad se delimično ili potpuno odstranjuju male usmine. Smisao tog obrezivanja takođe nije jasan. Misli se da je i to delimično žrtvovanje čoveka bogovima ili simboličko uvođenje devojčice u položaj devojke koja je sazrela za polni život. Neki autori smatraju da se obrezivanjem želi smanjiti polna nadražljivost žene i na taj način sprečiti da izneveri svog muža. Poznato je da su mnoge žene u haremu bile obrezane. Nije slučajno što se obrezivanje žena održalo među narodima kod kojih su muškarci poznati po seksualnoj ljubomori. Obrezivanje čini ženu potpuno frigidnom iz anatomskih razloga, jer bez klitorisa i malih usmina malo koja žena može doživeti polno zadovoljenje.

 


Ampalang


Predmet koji neka Indonezijska plemena stavljaju na muški polni organ da bi se pojačalo nadraživanje ženskih genitalija u toku polnog odnosa. To su drveni ili metalni štapići ili pera koja se provuku kroz glavić penisa, a na njihove krajeve stavljaju se kuglice ili četkice. Kažu da tamošnje žene pridaju veliku vrednost tom dodatku muškosti, pa od svojih partnera otvoreno zahtevaju upotrebu određene vrste ampalanga. Dečaku već u pubertetu, prilikom svečanog uvođenja u zrelo doba, probuše glavić penisa štapićem i ostave ga tamo dok rana ne zaraste, kako bi mladić kasnije mogao stavljati u taj veštački kanal ampalang bilo kakvog oblika.

 



Dimenzije polnih organa:


Individualne razlike među ljudima u veličini pojedinih delova tela zahvataju i genitalne organe. Muškarci su na te razlike mnogo osetljiviji od žena. Tome je razlog veća uočljivost muškog polnog organa, ali i veća seksualna taština muškaraca. Postoji uverenje da su dimenzije polnih organa bitni faktor muškarčeve polne snage, odnosno njegove sposobnosti da ženi pričini polno zadovoljstvo. Međutim, nije tako. Ženina vagina je u proseku uvek kraća i uža od prosečne dužine i obima ukrućenog muškog polnog organa. Zato se ona uvek mora rastegnuti da bi se prilagodila veličini muškog polnog uda. To je moguće zato što je vagina građena od elastičnog tkiva. Prema tome i nešto manji muški polni organ još uvek može potpuno ispuniti i čak rastegnuti prosečnu žensku vaginu. 

Sa druge strane, valja uzeti u obzir činjenicu da se penisi, doduše, razlikuju po dužini u mlohavom stanju, ali u ukrućenom obično postižu jednaku dužinu i obim. No, najznačajnije je to što za ženino polno zadovoljenje prilikom snošaja uopšte nije bitna veličina partnerovog polnog organa, odnosno intenzitet nadraživanja vagine koji on izvodi. Vagina je uopšte slabo nadražljiva, a najvažnije ženine erogene zone na njenim genitalnim organima nalaze se na samom ulazu u vaginu, odnosno izvan nje. To su klitoris i male usmine. One moraju biti u toku snošaja u dovoljnoj meri nadražene da bi žena pri snošaju doživela zadovoljstvo. A njihovo nadraživanje nimalo ne zavisi od veličine muškog uda, već od muškarčevog poznavanja ženine seksualne fiziologije i njegovoj sposobnosti da bude vešt seksualni partner. Osim toga, za ženino polno zadovoljenje mnogo su značajniji psihički nego fizički faktori. Za nju je važnija osećajna povezanost s partnerom i njegovo opšte ponašanje prema njoj nego njegove anatomske osobine. Zato i muškarac s relativno slabije razvijenim polnim organom može ženu potpuno zadovoljiti ako mu je pošlo za rukom da se s njome osećajno zbliži, ako ju je dovoljno pripremio za snošaj, te s njom postupa s dovoljno nežnosti i obazrivosti. S druge strane, muškarac s jako razvijenim polnim organom može ženu ostaviti nezadovoljenom ukoliko nastupa bezobzirno, sebično i grubo. Zbog svega toga mladi čovek koji ulazi u polni život ne treba uopšte da vodi računa o većim ili manjim dimenzijama svog polnog organa. Mnogo je važnije da razmisli o tome kako će najuspešnije pristupiti ženi kao celovitoj ličnosti. Ako muškarac previše bojažljivo ispituje dimenzije svojih genitaljia, postoji mogućnost da se kod njega pojave razne neurotske smetnje zbog neprestane psihičke napetosti i preterane zaokupljenosti strahom od neuspeha u polnom životu. To može negativno uticati na sve njegove delatnosti, a može ga i zakočiti u odnosu prema drugom polu. Za ženu individualne razlike u veličini genitalnih organa imaju mnogo manje psihološko značenje. Tome je, pre svega, razlog činjenica što žena svoje genitalne organe ne uočava. No, velika odstupanja od proseka njihovih dimenzija mogu biti mehanička smetnja pri snošaju. Do toga može doći ako je vagina vrlo uska i kratka. U takvom slučaju mogu pomoći operativni zahvati na ženinim genitalijama.

Krivulje polnog uzbuđenja . Grafičko prikazivanje toka polnog uzbuđenja i nastupa orgazma kod oba partnera u toku polnog odnosa. Smatra se da je polni odnos najpotpuniji i najvredniji kad krivulje koje prikazuju intenzitet polnog uzbuđenja podjednako rastu kod oba partnera i u isto vreme postižu vrhunac. Nakon toga podjednako opadaju, što je znak polnog smirivanja nakon orgazma. Kad muškarčeva krivulja brže raste od ženine i postiže vrhunac kad je žena došla tek na pola puta svog kretanja k orgazmu, snošaj ostaje nepotpun. To zato što žena u njemu nije doživela polno zadovoljenje. Zbog toga i muškarac ostaje često razočaran, mada je sam doživeo orgazam. Takav odnos krivulja jednog i drugog partnera pojavljuje se kod preuranjene ejakulacije kod muškarca, odnosno kod anorgazmije kod žene. To je posledica nedovoljne polne usklađenosti partnera. Ova je često izraz i njihove nedovoljne osećajne povezanosti, što je onda uzrok i loše seksualne tehnike. Nesklad između krivulja oba partnera može se sastojati i u tome što se muškarčeva krivulja, doduše penje polako, dajući dovoljno vremena ženi da je stigne i ide s njom uporedo, ali se ženina krivulja gotovo ne pomiče s nulte tačke. To je grafički prikaz težeg stupnja ženine frigidnosti, koja se ovde pojavljuje u obliku anhedonije. Žena tu ne doživljava gotovo nikakvo polno uzbuđenje, pa onda ni zadovoljenje, uprkos tome što muškarac raspolaže dovoljnom potencijom i što je sama tehnika polnog odnosa adekvatna. No, odnos među krivuljama žene i muškarca može biti i takav da obe krivulje neko vreme rastu paralelno, a onda se ženina krivulja počne brže uspinjati od muškarčeve. Tada se lako može dogoditi da žena doživi orgazam pre svog parntera. Obično njegov orgazam sledi neposredno posle toga. Takav odnos krivulja je znak da je muškarac u toku polne igre i snošaja polno uzbuđivao ženu u dovoljnoj meri i na način koji najviše odgovara njenim individualnim seksualnim potrebama. Pri tom oba partnera doživljavaju puno zadovoljsto, pa takav međusobni odnos njihovih krivulja ne možemo smatrati manje vrednim od onog kad obe krivulje u isti čas postižu vrhunac. Isto važi za tok polnog uzbuđenja oba partnera kad muškarac, doduše, postigne orgazam pre žene, ali neposredno posle toga nastavi snošaj i dodatno nadražuje ženine erogene zone. Tada ona doživljava orgazam neposredno posle partnera, svakako uz uslov da se u času kad je ovaj doživeo orgazam našla već i sama na pragu orgazma. I takav tok snošaja može oba partnera potpuno zadovoljiti.

© Ginekoloska ordinacija Eterna, 2000-2012. All rights reserved.