Venerične
bolesti, kao što je sifilitični Venerične bolesti, kao što
je sifilitični čankir ili meki šankr, stvaraju grizlice ili
izazivaju zapaljenje mokraćnog kanala (uretritis). Na koži
penisa se mogu obrazovati male ciste (seboreične ciste), a
ponekad se javlja i rak.
U retkim prilikama, erekcije mogu biti produžene i bolne
(prijapizam). Rak penisa se najčešće javlja kod starijih muškaraca
koji nisu obrezani, a čiji je nizak standard lične higijene
prouzrokovao višekratne blage napade balanitisa. Mala grizlica koja
lako prokrvari prvi je znak da može biti u pitanju rak. Rak penisa se
leči ili amputacijom kraja penisa ili radioterapijom. |
Falos,
falus,(grč.
falos), muški polni ud u ukrućenom stanju. U mnogim starim
religijama Egipta, Fenikije, Grčke, Rima, itd. falos je bio
najpre simbol opšte plodnosti prirode. Zato su lik falosa, odnosno
znatno povećan, primenjivali na verskim svečanostima koje su
slavili u čast božanstva plodnosti. Kasnije je falos postao
simbol muške polne snage, a onda i muškarčeve nadmoći nad
ženom. S tim u vezi pojavio se u mnogim starim civilizacijama kult
falosa. On je bio rasprostranjem u mnogim zemljama Bliskog istoka i
Dalekog istoka, npr. U Fenikiji, Asiriji, Indiji, Japanu i drugde. Njegovi
ostaci susreću se ponegde još i danas. |
|
|
|
Erekcija
Erekcija
je, kod muškaraca posle puberteta, stanje uvećanosti i krutosti
polnoga uda, usled polnog nadražaja, fizičkog ili mentalnog. Krv
koja dotiče u ud ne može da se vraća iz njega, zahvaljujući
kontrakciji naročitih mišića oko vena. Sunđerasto tkivo
uda otiče i tako uspravlja ud, što je preduslov za polni odnos
(snošaj). Nemogućnost erekcije uda jeste jedan tip impotencije,
koja može biti posledica oštećenja uda, povrede živaca koji
opslužuju udne vene, upotrebe izvesnih lekova, ili psiholoških činilaca.
Erekcija (lat.
erigere – uspraviti), podizanje, ukrućenje i povećanje muškarčevog
polnog uda u toku seksualnog uzbuđenja. Erekcija je posledica
navale krvi u šupljikava tela penisa.
|
|
|
Erekcija
To
nastaje zbog proširenja krvnih žila koje snabdevaju penis krvlju.
Takva reakcija krvotoka nastupa pod uticajem polnih nadražaja koje
prima veliki mozak. Oni se prenose na niže delove centralnog nervnog
sistema, sve do centra u najnižim delovima leđne moždine. Odatle
polaze periferni živci koji upravljaju funkcijama genitalnih organa.
Erekcija može nastupiti jednako u budnom stanju kao i u snu, jer za nju
nisu uvek potrebni spoljni nadražaji. Ona se može pojaviti i zbog
seksualnih želja, fantazija, predstava i drugih sadržaja erotske
prirode koje čovek nosi u svojoj psihi. Erekcija nastaje i kod
lokalnog nadraživanja genitalnih organa, naročito vrha penisa. To
je sasvim automatska funkcija ljudskog organizma, na koju ne možemo
svesno uticati. Njen je zadatak da muškarcu omogući obavljanje snošaja.
|
Svako
svesno naprezanje da se izazove erekcija kad ona ne nastupa sama po
sebi, obično ima suprotan učinak; tada je njeno nastupanje
otežano. Postoje velike individualne razlike u tome kako često
se pojavljuje erekcija, koliko je snažna i kako dugo traje. Ona se
povremeno pojavljuje još u detinjstvu, no mnogo češća
postaje u pubertetu. Najčešće se javlja i nastupa s najvećom
snagom pred kraj adolescencije, tj. oko 20. godine. Posle toga može
se u toku niza godina očekivati podjednaka snaga erekcije, a onda
počne postepeno da opada. Erekcija zavisi i od opšte fizičke
i psihičke kondicije muškarca. Kod telesno zdravih ljudi, kao i
kod psihički uravnoteženih ličnosti, obično se
pojavljuje češća i jača erekcija nego kod bolešljivih
i emocionalno neuravnoteženih osoba. Razne osećajne smetnje, opšta
nesigurnost, plašljivost i slabo samopouzdanje mogu zakočiti
automatizam erekcije; to naročito čine razne bojazni i druge
emocionalne kočnice na polnom području. Pojava erekcije
zavisi i od seksualne usmerenosti pojedinog muškarca. Ako je reč
o samotnoj, u sebe zatvorenoj ličnosti, erekcija će biti snažna
samo kad se ta osoba podaje seksualnom maštanju ili kad nadražuje
samu sebe. Kad je u pitanju čovek koji ima velike teškoće u
stvaranju kontakta s drugim ljudima, može se očekivati srazmerno
slaba erekcija kad taj čovek stupi u prisan dodir sa osobom
drugog pola. Naprotiv, kod izrazito ekstravertiranih ličnosti,
koje lako stvaraju socijalni kontakt, najsnažnija erekcija obično
nastupa kad polni nadražaj potiče od druge osobe. Za
homoseksualno orijentisane ljude je tipično da dobijaju erekciju
kad su u kontaktu s ljudima istog pola; erekcije su mnogo slabije ili
nikakve u dodiru takvog čoveka s osobom drugog pola. Obratno
će biti reagovanje ljudi koji su potpuno orijentisani na suprotni
pol. Kvalitet erekcije umonogome zavisi od snage seksualnog nadražaja,
odnosno od toga koliko je taj nadražaj zanimljiv pojedinom muškarcu.
Jačina erekcije zavisi i od osobe od koje potiče polni nadražaj.
Zato isti muškarac u različitim polnim vezama pokazuje i različit
kvalitet erekcije. Sve su to razlozi što se za učestalost i
snagu erekcije ne može odrediti nikakva norma. Erekcija
se javlja i kod žena. Kad su polno uzbuđene, nastaje u njihovoj
dražici isti proces kao i u muškom udu. No, dražica je sitan organ,
pa se ženina erekcija obično ne zapaža niti je žena svesna da
je ona nastupila. Erekcija klitorisa omogućava tom organu
prisniji dodir s muškim organom u toku snošaja. Inače su uslovi
erekcije kod žena analogni onima kod muškaraca. |
Isto
tako se potencija može menjati u toku iste polne veze, uporedo
s promenama u celokupnom odnosu među partnerima. Zato
pitanje muškarčeve potencije treba uvek rešavati iz
aspekta određenog odnosa dvoje ljudi, a ne samo s gledišta
individualnih osobina pojedinog čoveka. Potencija zavisi
pre svega od jačine polnog nagona. Zatim, od opšte fizičke
i psihičke kondicije pojedinca, njegovog zdravstvenog
stanja i stupnja odmorenosti, odnosno telesne i duševne
iscrpljenosti. Na potenciju naročito utiče psihički
život čoveka. Na nju deluje trenutno raspoloženje, kao i
emocionalni sadržaji koji nekoga momentalno zaokupljaju. Još
je značajnija celokupna struktura ličnosti. Potencija
uveliko zavisi od stava pojedinca prema polnosti: je li prirodan
i realan ili je opterećen predrasudama i bojaznima. Tu
deluje i nečiji odnos prema drugom polu. Pozitivna osećajna
usmerenost i prilagodljivost pojačavaju potenciju, a
emocionalna zakočenost i preterana egocentričnost je
smanjuju. Važan je i stav pojedinca prema sopstvenoj polnoj
ulozi. Seksualna sigurnosti i opšta psihička sređenost
pojačavaju potenciju, a nedostatak samopouzdanja i
emocionalni konflikti u čoveku je koče. Potencija
mnogo zavisi i od osećajne prisnosti među partnerima i
njihove uzajamne seksualne privlačnosti. Tu deluje i
reagovanje jednog partnera na potenciju drugog. Njegova taktičnost,
nežnost, i pokazivanje zadovoljstva pojačavaju partnerovu
potenciju, dok je negativne emocionalne reakcije oštećuju. |
|
Smegma
Smegma
je gusta, masna izlučevina koju stvaraju lojne žlezde ispod
navlake penisa. Smatra se da je kod neobrezanih muškaraca, ukoliko ne
održavaju čistoću glansa (vrha penisa), smegma činilac
raka penisa. Luči
se iz žlezda lojnica u koži muškog polnog organa. Smegma se izlučuje
i oko dražice, odnosno malih usmina, na ženskom polnom organu. Smegma
ima karakterističan miris, naročito kod muškaraca. On ponekad
deluje kao seksualni nadražaj.
|
|
|
Balanopostitis
Balanopostitis.
Upala glansa (glavića) penisa i okolne kože. Upalu najčešće
izazivaju gljivice ili bakterije ispod prekrivajuće kožice
neobrezanog penisa. Upala izaziva bol, svrab, crvenilo i oteklinu, a na
kraju može
dovesti do sužavanja (strikture) mokraćne cevi (uretre).
Muškarci koji boluju od balanopostitisa mogu kasnije dobiti fimozu,
parafimozu i sl.
|
|
Balanitis
xerotica obliterans
Hronična
upala glavića penisa koja prouzrokuje nastanak otvrdnuća i
belkastog područja pri vrhu penisa. Uzrok najčešće nije
poznat, ali bolest može nastati i kao rezultat alergijske reakcije ili
infekcije. Otvor mokraćne cevi okružen je otvrdnućem sa
strane belkaste kože, što na kraju može dovesti do problema izlaska
mokraće ili sperme. Antibiotska terapija često dovodi do izlečenja,
ali je posle toga uglavnom potrebna hirurška rekonstrukcija vrha mokraćne
cevi.
|
|
|
Fimoza.stegnutost
kože koja se nalazi oko glavića penisa. Fimoza je sasvim prirodna
pojava kod novorođenčadi i male dece, i do puberteta najčešće
nestane bez lečenja. Kod odraslih, fimoza je povezana sa raznim
upalnim stanjima. U oba slučaja, kao posledica fimoze nastupaju
problemi mokrenja i polne aktivnosti zbog nemogućnosti spuštanja
kožice. Najčešće se fimoza liječi hirurškim tretmanom.
Parafimoza
. Kod
parafimoze spuštena kožica se ne može vratiti nazad preko glavića
penisa. Rešenje je također cirkumcizija. Eritroplazija
(tzv.
Queyratova eritroplazija) penisa
. To
je prisustvo crvenkastog, baršunastog područja na koži penisa,
najčešće kod podnožja ili na vrhu glavića penisa. Najčešće
je prisutna kod neobrezanih muškaraca. Ukoliko se ne leči,
eritroplazija može postati tumorska.
|
|
Obrezivanje
. Obrezivanje
je delimično ili potpuno hirurško odstranjivanje udne navlake
(prepucijuma) s polnog uda (penisa). U ranom detinjstvu ono se obično
obavlja iz društvenih ili kulturnih razloga; kasnije u životu je ređe,
i obično se preduzima iz medicinskih potreba. Uobičajena su
dva metoda obrezivanja: (1) naročito oblikovani komad plastike
stavlja se na kraj (glans ili glavić) polnog uda, koža se preko
njega navlači i zašiva, pa onda odseca; (2) koža se pažljivo
povlači napred, odseca i zašiva. Anestezija se ne upotrebljava
kod novorođenčadi, ali se daje starijoj deci i odraslima.
Greške u operaciji obrezivanja su vrlo retke, ali se mogu desiti: da
se odseče premalo kože, ili previše, zajedno s delom glansa.
Mogućno je oštećenje mokraćnog kanala, a može da dođe
i do ozbiljnog krvarenja. Medicinski razlozi za obrezivanje su različiti.
U nekim retkim slučajevima, koža je neuobičajeno duga, a
izlaz neobično uzan od rođenja (fimoza). Ili se glavić,
u navlaci, može inficirati bakterijama, ili od ojeda. Usled
toga koža postaje neravna i nenormalno zahtegnuta. Ponekad koža
ostaje zaglavljena gore, iznad glansa (parafimoza). Svi ovi poremećaji
mogu se ispraviti obrezivanjem.
Društveni
razlozi za obrezivanje menjaju se od jedne do druge kulture.
Obrezivanje često čini sastavni deo nekog verskog obreda ili
obreda posvećivanja u zrelost. Nije retko da ono bude poželjno
zato što je u porodičnoj tradiciji ili što je većina dečaka
u susedstvu obrezana.
Otvaranje
rana (ulceracije) glavića češće su kod obrezanih nego
kod onih koji imaju udnu navlaku.
Ima
nekih dokaza, mada ne sasvim potvrđenih, da je rak polnog uda
češći kod neobrezanih i da obrezivanje smanjuje učestanost
raka grlića materice kod muškarčeve polne partnerke.
Cirkumcizija
je operativni zahvat na muškom polnom udu kojim se delimično ili
potpuno odstranjuje prepucijuma. Obrezivanje je prastari običaj
kod mnogih azijskih i afričkih naroda. Tako je na egipatskim
mumijama dokazano da se obrezivanje obavljalo već 16 vekova pre
n.e. Kod mnogih naroda postalo je s vremenom verski propis. Tako su
Izraelci obrezivali već novorođenčad. Ortodoksni
Jevreji čine to još i danas. Obrezivanje postoji i kod mnogih
afričkih plemena, te kod primitivnih naroda i na ostalim
kontinentima (Australija, Južna Amerika, Azija). Tamo se dečaci
obrezuju u toku puberteta. Islam takođe određuje da
Muhamedovi sledbenici budu obrezani. Stvarni uzroci obrezivanja nisu
još sasvim objašnjeni. Stari grčki istoričar Herodot (V
vek pre n.e.) kaže da su Egipćani obrezivali svoju mušku decu
iz zdravstvenih razloga. Činjenica je da se kod ljudi koji ne održavaju
u dovoljnoj meri čistoću svog tela ispod prepucijuma
nagomilava smegma. Ona se u toploj klimi ubrzo raspada u kisele
spojeve, koji draže kožu i sluznicu polnog uda. Tada mogu na njemu
izazvati razne upale. Možda je to jedan od razloga koji je naveo
stare narode na obrezivanje muškaraca. No, činjenica što se
obrezivanje često obavlja tek u pubertetu navodi na misao da je
ono ritual kojim se želi naglasiti važnost sazrevanja mladića
za polne funkcije, a naročito za sposobnost da postane ocem. Neki
autori misle da je obrezivanje ostatak magičnog načina mišljenja,
kad je čovek bio uveren da mora neprestano činiti sebi
sklonima razna božanstva. Bio je uveren da ta božanstva kojima je
personifikovao prirodne sile može najviše odobrovoljiti ako im
povremeno žrtvuje neko ljudsko biće. Poznato je da je u mnogim
verskim obredima raznih religija s vremenom usvojeno načelo
"pars pro toto" (lat. deo umesto celine). Čini se da je
i obrezivanje izraz tog principa. Na taj način žrtvuje se
bogovima umesto čitavog čoveka samo deo onog njegovog organa
koji ljudi smatraju najvrednijim. To je muški polni organ. Analogno
obrezivanju muškog polnog uda postoji i obrezivanje ženskih
genitalija. Ono je takođe opisano već kod starih Egipćana.
Danas još postoji kod nekih arapskih naroda i crnačkih plemena
naročito u Sudanu, Etiopiji, na Malaji i drugde. Žensko
obrezivanje bilo je uvek manje prošireno nego obrezivanje muškaraca.
Ponekad se obavlja u najranijem detinjstvu, a češće u toku
puberteta. Obrezivanje devojčice sastoji se u tome da joj se
odstrani glavić klitorisa. Ponekad se delimično ili potpuno
odstranjuju male usmine. Smisao tog obrezivanja takođe nije
jasan. Misli se da je i to delimično žrtvovanje čoveka
bogovima ili simboličko uvođenje devojčice u položaj
devojke koja je sazrela za polni život. Neki autori smatraju da se
obrezivanjem želi smanjiti polna nadražljivost žene i na taj način
sprečiti da izneveri svog muža. Poznato je da su mnoge žene u
haremu bile obrezane. Nije slučajno što se obrezivanje žena održalo
među narodima kod kojih su muškarci poznati po seksualnoj
ljubomori. Obrezivanje čini ženu potpuno frigidnom iz anatomskih
razloga, jer bez klitorisa i malih usmina malo koja žena može doživeti
polno zadovoljenje. |
|
Predmet
koji neka Indonezijska plemena stavljaju na muški polni organ da bi se
pojačalo nadraživanje ženskih genitalija u toku polnog odnosa. To
su drveni ili metalni štapići ili pera koja se provuku kroz glavić
penisa, a na njihove krajeve stavljaju se kuglice ili četkice. Kažu
da tamošnje žene pridaju veliku vrednost tom dodatku muškosti, pa od
svojih partnera otvoreno zahtevaju upotrebu određene vrste
ampalanga. Dečaku već u pubertetu, prilikom svečanog uvođenja
u zrelo doba, probuše glavić penisa štapićem i ostave ga
tamo dok rana ne zaraste, kako bi mladić kasnije mogao stavljati u
taj veštački kanal ampalang bilo kakvog oblika.
|
|
|
Individualne
razlike među ljudima u veličini pojedinih delova tela
zahvataju i genitalne organe. Muškarci su na te razlike mnogo
osetljiviji od žena. Tome je razlog veća uočljivost muškog
polnog organa, ali i veća seksualna taština muškaraca. Postoji
uverenje da su dimenzije polnih organa bitni faktor muškarčeve
polne snage, odnosno njegove sposobnosti da ženi pričini polno
zadovoljstvo. Međutim, nije tako. Ženina vagina je u proseku uvek
kraća i uža od prosečne dužine i obima ukrućenog muškog
polnog organa. Zato se ona uvek mora rastegnuti da bi se prilagodila
veličini muškog polnog uda. To je moguće zato što je vagina
građena od elastičnog tkiva. Prema tome i nešto manji muški
polni organ još uvek može potpuno ispuniti i čak rastegnuti prosečnu
žensku vaginu.
|
Sa
druge strane, valja uzeti u obzir činjenicu da se penisi, doduše,
razlikuju po dužini u mlohavom stanju, ali u ukrućenom obično
postižu jednaku dužinu i obim. No, najznačajnije je to što za
ženino polno zadovoljenje prilikom snošaja uopšte nije bitna veličina
partnerovog polnog organa, odnosno intenzitet nadraživanja vagine
koji on izvodi. Vagina je uopšte slabo nadražljiva, a najvažnije ženine
erogene zone na njenim genitalnim organima nalaze se na samom ulazu u
vaginu, odnosno izvan nje. To su klitoris i male usmine. One moraju
biti u toku snošaja u dovoljnoj meri nadražene da bi žena pri snošaju
doživela zadovoljstvo. A njihovo nadraživanje nimalo ne zavisi od
veličine muškog uda, već od muškarčevog poznavanja ženine
seksualne fiziologije i njegovoj sposobnosti da bude vešt seksualni
partner. Osim toga, za ženino polno zadovoljenje mnogo su značajniji
psihički nego fizički faktori. Za nju je važnija osećajna
povezanost s partnerom i njegovo opšte ponašanje prema njoj nego
njegove anatomske osobine. Zato i muškarac s relativno slabije
razvijenim polnim organom može ženu potpuno zadovoljiti ako mu je pošlo
za rukom da se s njome osećajno zbliži, ako ju je dovoljno
pripremio za snošaj, te s njom postupa s dovoljno nežnosti i
obazrivosti. S druge strane, muškarac s jako razvijenim polnim
organom može ženu ostaviti nezadovoljenom ukoliko nastupa
bezobzirno, sebično i grubo. Zbog svega toga mladi čovek
koji ulazi u polni život ne treba uopšte da vodi računa o većim
ili manjim dimenzijama svog polnog organa. Mnogo je važnije da
razmisli o tome kako će najuspešnije pristupiti ženi kao
celovitoj ličnosti. Ako muškarac previše bojažljivo ispituje
dimenzije svojih genitaljia, postoji mogućnost da se kod njega
pojave razne neurotske smetnje zbog neprestane psihičke napetosti
i preterane zaokupljenosti strahom od neuspeha u polnom životu. To može
negativno uticati na sve njegove delatnosti, a može ga i zakočiti
u odnosu prema drugom polu. Za ženu individualne razlike u veličini
genitalnih organa imaju mnogo manje psihološko značenje. Tome
je, pre svega, razlog činjenica što žena svoje genitalne organe
ne uočava. No, velika odstupanja od proseka njihovih dimenzija
mogu biti mehanička smetnja pri snošaju. Do toga može doći
ako je vagina vrlo uska i kratka. U takvom slučaju mogu pomoći
operativni zahvati na ženinim genitalijama. |
Krivulje
polnog uzbuđenja
. Grafičko
prikazivanje toka polnog uzbuđenja i nastupa orgazma kod oba
partnera u toku polnog odnosa. Smatra se da je polni odnos
najpotpuniji i najvredniji kad krivulje koje prikazuju intenzitet
polnog uzbuđenja podjednako rastu kod oba partnera i u isto vreme
postižu vrhunac. Nakon toga podjednako opadaju, što je znak polnog
smirivanja nakon orgazma. Kad muškarčeva krivulja brže raste od
ženine i postiže vrhunac kad je žena došla tek na pola puta svog
kretanja k orgazmu, snošaj ostaje nepotpun. To zato što žena u
njemu nije doživela polno zadovoljenje. Zbog toga i muškarac ostaje
često razočaran, mada je sam doživeo orgazam. Takav odnos
krivulja jednog i drugog partnera pojavljuje se kod preuranjene
ejakulacije kod muškarca, odnosno kod anorgazmije kod žene. To je
posledica nedovoljne polne usklađenosti partnera. Ova je često
izraz i njihove nedovoljne osećajne povezanosti, što je onda
uzrok i loše seksualne tehnike. Nesklad između krivulja oba
partnera može se sastojati i u tome što se muškarčeva
krivulja, doduše penje polako, dajući dovoljno vremena ženi da
je stigne i ide s njom uporedo, ali se ženina krivulja gotovo ne pomiče
s nulte tačke. To je grafički prikaz težeg stupnja ženine
frigidnosti, koja se ovde pojavljuje u obliku anhedonije. Žena tu ne
doživljava gotovo nikakvo polno uzbuđenje, pa onda ni
zadovoljenje, uprkos tome što muškarac raspolaže dovoljnom
potencijom i što je sama tehnika polnog odnosa adekvatna. No, odnos
među krivuljama žene i muškarca može biti i takav da obe
krivulje neko vreme rastu paralelno, a onda se ženina krivulja počne
brže uspinjati od muškarčeve. Tada se lako može dogoditi da žena
doživi orgazam pre svog parntera. Obično njegov orgazam sledi
neposredno posle toga. Takav odnos krivulja je znak da je muškarac u
toku polne igre i snošaja polno uzbuđivao ženu u dovoljnoj meri
i na način koji najviše odgovara njenim individualnim seksualnim
potrebama. Pri tom oba partnera doživljavaju puno zadovoljsto, pa
takav međusobni odnos njihovih krivulja ne možemo smatrati manje
vrednim od onog kad obe krivulje u isti čas postižu vrhunac.
Isto važi za tok polnog uzbuđenja oba partnera kad muškarac,
doduše, postigne orgazam pre žene, ali neposredno posle toga nastavi
snošaj i dodatno nadražuje ženine erogene zone. Tada ona doživljava
orgazam neposredno posle partnera, svakako uz uslov da se u času
kad je ovaj doživeo orgazam našla već i sama na pragu orgazma.
I takav tok snošaja može oba partnera potpuno zadovoljiti.
|
|